Naučite ponešto o povijesti ove slastice, o načinu čuvanja i pripreme te se zasladite domaćom ‘kuglicom’

Danas već svako kućanstvo ima zamrzivač i u njemu redovito jednu ili više vrsta sladoleda. Ali prije to nije bio slučaj. Morao se čekati snijeg i led da bi se kušao sladoled, a i tada je bio samo za odabrane.

Jeste li znali da izbor sladoleda govori nešto o vama? Primjerice, gotovo svi ljubitelji okusa čokolade su jako strastveni!

Pogled unatrag

Led sa snijegom, začinjenim medom i voćnim sokom, već se kao slastica spravljao u staroj Grčkoj i Egiptu. Legenda o podrijetlu leda ima dvije verzije.

Prema prvoj, Mongoli su pripremali mliječni napitak koje se često znao smrznuti tijekom hladnih noći zbog planinske klime. Recept za mongolski sladoled donio je u 13. stoljeću sa sobom u Europu Marko Polo, vraćajući će se sa svojih dalekih putovanja.

Prema drugoj legendi, prvi koji su spravljali sladoled bili su Kinezi, a recept je zatim stigao do Arapa i Perzijanaca. Od Arapa su ga naučili raditi Talijani i tako se onda slatki desert raširio po cijeloj Europi.

Sladoled je prije bio rezerviran samo za najviše društvene krugove i smatrao se delikatesom.

Od stoljeća do stoljeća

U srednjoj Europi ledene slastice su postale čest desert sredinom 18. stoljeća. U to vrijeme sladoled se radio od tučenog žumanca sa šećerom i vrhnjem te se dodavalo voće, kakao, čokolada ili vanilija.

Godine 1903. je patentiran stožac (kornet), a 1921. sladoled na štapiću. Stroj koji je automatski proizvodio štapiće konstruiran je 1936. godine.

Kako se proizvodi

Industrijski sladoled se najprije proizvodio od vode, mlijeka i masnoće. Ta osnovna smjesa se onda dalje pasterizirala. Zatim se smjesa miješala pod pritiskom, a onda još miksala i na koncu hladila. Zatim se punila u čašice, kornete ili neke druge pakete, pritiskala u kalupe i stavljala na zamrzavanje.

Industrijski sladoled danas umjesto mlijeka često sadrži jeftiniju biljnu mast. Prije svega se koristi kokosovo ulje, jer se u tom slučaju sladoled topi laganije i dulje drži formu.

Visokokvalitetne vrste sladoleda još se uvijek rade od tradicionalnih sastojaka, iz mlijeka i vrhnja za šlag. I većinom takvi sladoledi nemaju puno ‘lufta’.

To znači da je sadržaj sladoleda u mililitrima i gramima gotovo isti, odnosno da nije velika razlika između ove dvije mjere. Obratno – što je veće odstupanje između tih dviju mjernih jedinica, sladoled ima više leda i zapravo kupujete više zraka.

Kupovanje, skladištenje

Sladoled se čuva na -18 °C i nižim temperaturama. Kako biste bili sigurni da se skladišti na pravi način, na svakom hladnjaku u trgovini treba na vidljivom mjestu biti priključen termometar.

Skladištenje pri neadekvatnim temperaturama očituje se posebno na deformiranom obliku sladoleda, oštećenom pakiranju ili komadićima leda na pakiranju. Takav sladoled nipošto ne biste trebali kupovati.

Također, ni kod kuće jednom otopljen sladoled ponovno vraćati u zamrzivač.

Tisuću okusa

Najpopularniji okus sladoleda u svijetu su vanilija, jagoda i čokolada, ali proizvode se i vrste s mrkvom, koprom, salamom, kruhom, sirom, pivom ili vinom.

Uglavnom je potražnja za takvim egzotičnim vrstama u SAD-u, koji inače troši najveće količine sladoleda u svijetu. Svaki Amerikanac godišnje pojede prosječno 25 l sladoleda.

Stoga, ne razbijajte glavu s nekoliko kuglica sladoleda koje pojedete ljeti. Naprotiv, odmah uživajte u njegovu okusu, bez obzira na to je li domaći ili kvalitetan industrijski.

Preporučujemo