Ugljikohidrati i masti najvažnije su gorivo za mozak i mišiće, no prečesto, zbog površnosti i utjecaja trendova, dolaze na loš glas. Otkrivamo vam sve što ste oduvijek željeli znati o pravilnoj prehrani

Hrana je već odavno postala više od pukog zadovoljavanja osjećaja gladi.

Zahvaljujući njoj postajemo mlađi, pametniji, zdraviji…, no ona ima i svoju ‘mračnu stranu’ – ako s njom ne ‘baratamo’ na pravi način, ona može u velikoj mjeri ugroziti naše zdravlje.

Ne postoji nijedan segment ljudskog zdravlja na koji hrana nema utjecaja.

Reguliranje tjelesne težine najlakši je dio posla, jer je tu sve egzaktno, no ono što prehranom unosimo u organizam može držati pod kontrolom visoki krvni tlak, masnoće u krvi, dijabetes, autizam, giht, kamence u žuči ili bubrezima, probavne tegobe…

No često smo, zbog površnosti i utjecaja trendova, zbunjeni time što pravilna prehrana zapravo jest. Nešto što je prije bilo na lošem glasu danas je opet hit i obratno.

Komu vjerovati? Otkrivamo vam pravu istinu o mastima i ugljikohidratima.

 Istina o ugljikohidratima

Uz ugljikohidrate se vežu brojni mitovi. Primjerice, onaj da organizam jedino noću ‘uredno’ sagorijeva masti, pa bismo ih, ako želimo smršavjeti, za večeru trebali izbjegavati. No nisu svi ugljikohidrati isti i ne utječu jednako na naše tijelo!

Kruh, tjestenina, krumpiri, šećer – sve te namirnice su bogate ugljikohidratima. Upravo njih Hrvati jedu osobito rado i često: u prosjeku pojedemo gotovo 90 kilograma žitarica, 61 kilogram krumpira i 50 kilograma šećera godišnje.

No kako te namirnice utječu na našu tjelesnu težinu?

Što čine našem tijelu?

Ugljikohidrati su uz masti najvažnije gorivo za mozak i mišiće i sastoje se od šećernih molekula. To ne znači da namirnice s visokim udjelom ugljikohidrata nužno imaju sladak okus.

I još nešto: mnogi ne smatraju da se fruktoza sadržana u voću također ubraja u ugljikohidrate.

S obzirom na broj jedinica šećera koje se nalaze u nekoj namirnici razlikujemo jednostavne šećere ili monosaharide (glukoza i fruktoza) i složene šećere koji mogu biti oligosaharidi (saharoza, laktoza) ili polisaharidi (škrob, celuloza).

Kada konzumiramo ugljikohidrate, prije nego što dospiju do krvotoka, moraju se prvo razgraditi na jednostavne šećere, odnosno glukozu. Hormon inzulin transportira glukozu putem krvi napokon do svih tjelesnih stanica.

Ako su stanice dovoljno opskrbljene energijom, ostatak se skladišti u jetrima u obliku glikogena. I tu dolazi do onoga što najmanje želimo: glikogen se pretvara u masnoću i pohranjuje u masnom tkivu kao rezerva energije.

Treba li ih tijelo uopće?

Naravno da treba, ali ne sve i pogotovo ne onoliko koliko se dugo vjerovalo.

Ugljikohidrati u voću, slatkom i jako prerađenim žitaricama uglavnom se sastoje od jednostavnih šećera. Oni se brže prerađuju u tijelu i tako brže ulaze u krvotok.

Dakle, ti ugljikohidrati se brže iskorištavaju, ali energija koju daju tijelu ne traje dugo.

Usto, nagli porast razine šećera u krvi uzrokuje izlučivanje visoke doze inzulina. Time nakon vrlo kratkog vremena razina šećera opet pada i javlja se glad.

Stvari stoje drukčije sa složenim ugljikohidratima: prerađuju se sporije, osiguravaju stabilnu razinu šećera u krvi i zbog toga nas čine dulje sitima.

Ovi ‘dobri’ ugljikohidrati nalaze se u cjelovitim žitaricama, mahunarkama, smeđoj riži i povrću.

Brže mršavljenje

Potpuno odricanje od ugljikohidrata, kao što je to slučaj s dijetom temeljenom na mesu (primjerice, Atkinsova), doista donosi brze rezultate.

No bez ugljikohidrata masti i bjelančevine ne mogu se pravilno prerađivati u tijelu. Osim toga, tijelo pri takvim dijetama koristi svoje zalihe masnoće za proizvodnju energije.

 Zbogom mitu o lošim mastima

Masti su nezdrave, čine nas pretlima i bolesnima – u to nas uvjeravaju već desetljećima, dok se rijetko govori o njihovim prednostima. Donosimo vam i drugu stranu priče.

Jaja, vrhnje i slanina – namirnice koje smo godinama izbjegavali, sada se mogu vratiti na tanjur.

Novi trendovi u prehrani, poput Paleo dijete, baziraju se na hrani siromašnoj ugljikohidratima, a bogatoj bjelančevinama i zdravim masnoćama.

Pedesetih godina prošlog stoljeća američki znanstvenik Ancel Keys prvi je optužio prehranu bogatu mastima kao uzrok mnogih bolesti.

Doveo je u zavisni odnos potrošnju masti i smrt uzrokovanu infarktom. Unatoč slabostima njegove argumentacije, ‘kampanja’ protiv masti dobivala je sve više zamaha, a Keys je uspio naštetiti ‘ugledu’ masti sve do današnjih dana.

Masni poslovni model

Činjenica da se priča o ‘zločestim’ mastima tako dugo održala i u stručnim krugovima krije se i u tome da mnogi na taj način mogu zaraditi velike svote novca.

Ponajprije proizvođači hrane koji imaju asortiman light proizvoda (muesli, žitarice, jogurti). Veliku korist svakako ima i farmaceutska industrija, koja je 1989. godine na tržište izbacila prvo sredstvo za snižavanje ‘lošeg’ kolesterola.

Prema najnovijim podacima, oko 220 milijuna ljudi u svijetu svakodnevno koristi preparate s takvom namjenom, što farmaceutskoj industriji donosi zaradu od oko 25 milijardi dolara godišnje.

Nova perspektiva

Tzv. low-fat svjetski eksperiment s niskim unosom masti nije uspio: ljudi su sve deblji i bolesniji, a broj dijabetičara se vrtoglavo povećava, kao i onih s bolestima srca i krvnih žila, koje su glavni uzrok smrti u zapadnom svijetu.

Glavni prigovor na masti uvijek je bio da se njihovom konzumacijom lakše udebljati nego s ostalim namirnicama.

Ali ne određuje udio masti u nekoj namirnici o tome hoćemo li se debljati ili ne, nego gustoća njegove energije, tj. broj kalorija po gramu.

Tako nemasni pekarski proizvodi imaju više kalorija od jela u kojem ima puno masti (meso, sir). Usto, masne kiseline iz vrhnja, mesa, sira i maslaca dugo opskrbljuju gotovo sve stanice tijela energijom. Od toga profitiraju mišići, ali i srce.

Dakle, ako već moramo imenovati hranu koja nas deblja, to su onda zasigurno ugljikohidrati s brzim šećerima: što ih više jedemo, to se lakše u tijelu pretvaraju u glukozu.

A što se manje krećemo, sve više inzulina bit će potrebno za korištenje šećera u krvi. Inzulin pak osigurava skladištenje masti u tkivu, ali i to da tamo i ostanu.

To također znači da se masti, pojedene bez ugljikohidrata, tamo ne skladište: masnoće se tako dalje razgrađuju, a ne nakupljaju gdje ne treba.

Takva mast je zapravo dobra za srce, ali ako se jede u kombinaciji s ‘lošim’ ugljikohidratima, poput krumipira ili tijesta, onda je to opasno.

Bez grižnje savjesti

Sve to, dakako, ne znači da će se odsad svako jutro na jelovniku naći jaja i slanina.
No dat ćete prednost bjelančevinama i dobrim ugljikohidratima, poput povrća, a smanjiti količinu peciva, kruha, žitarica i tjestenine. O slatkišima da i ne govorimo.

Vratite se onoj prirodnoj prehrani koju su jeli vaši preci – maslacu, siru, jajima, mesu, ribi (i to u što manje prerađenom obliku) i uživajte u njihovim blagodatima, i to bez grižnje savjesti.

Naravno, imajte na umu to da ništa nećete postići ako budete pretjerivali s količinom bjelančevina i masti.

Preporučujemo