Kuhani, pečeni, panirani – krumpiri se mogu pripremiti na nebrojeno puno načina

Najstariji tragovi krumpira pronađeni su u Južnoj Americi. Drevni narod Inka još je prije pet tisuća godina sadio krumpir.

Španjolci su krumpir upoznali preko Inka u prvoj polovini 16. stoljeća, a 1570. godine krumpir su brodovima donijeli u Europu. Tu su krumpiri isprva odbacivani jer ih se smatralo ‘vražjim plodovima’ i tvrdilo da izazivaju sifilis ili lepru.

Pritom su upravo krumpiri spasili od skorbuta puno mornara, koji su radili za slavnog Jamesa Cooka. Poznati engleski pjesnik Lord Byron je pak krumpir smatrao afrodizijakom.

Krumpir je često bio zamijenjen sa svojim otrovnim srodnicima, mandragorom i bunikom. Buniku su vještice u srednjem vijeku navodno upotrebljavale za pripremu vještičje masti, kojom su se trljale prije letenja na metli.

Krumpiri su prvi put službeno posluženi 1616. godine, prilikom jedne svečane gozbe francuskog kralja Luja XIII. U ostalim europskim zemljama uzgoj krumpira je započeo puno kasnije, tek u 18. stoljeću.

Kulinarski tipovi krumpira

A – tvrdi krumpiri

Imaju vlažno meso i često se upotrebljavaju u salatama (zato su poznati pod nazivom krumpiri za salatu).

B – relativno tvrdi krumpiri

Sa srednje čvrstim mesom, prikladni su kao prilog uz različita jela.

C – brašnasti krumpiri

Lagano suhi, idealni za pire ili za krumpirovo tijesto.

Krumpiri obogaćuju jelovnik

Kako bi se sačuvalo pozitivno djelovanje krumpira, trebalo bi ih kuhati ‘prirodno’, odnosno na blagi način – najbolje na pari, što je i inače najzdravija metoda pripreme hrane, ili pak u vodi, pri čemu krumpiri trebaju biti samo prekriveni vodom.

Na taj će se način u njima zadržati vitamini i minerali.

Krumpiri kao prilog izvrsno gode uz meso ili ribu. Pripremaju se na najrazličitije načine, s povrćem u laganim salatama ili pak s mlaćenicom.

No i slatka se jela mogu pripremiti od krumpira, odnosno krumpirova tijesta. Jedno od omiljenih priloga su i okruglice od krumpira.

Preporučujemo