S virusima i bakterijama u zadnje vrijeme se ‘družimo’ češće nego inače. Med je oduvijek bio moćan, ali i najprirodniji lijek za različite tegobe. No nije svejedno koju vrstu koristimo

U medu se nalazi čak 180 različitih zdravih sastojaka. Unatoč modernoj tehnologiji, do danas ih nitko nije uspio kombinirati umjetnim putem.

Upravo se u tome krije tajna ljekovitosti meda koji su još stari Grci smatrali nektarom bogova koji ih čini besmrtnima. Otac medicine Hipokrat med je proučavao u svrhu skidanja vrućice i zacjeljivanja rana.

Pripravak od octa i meda upotrebljavao se već u to doba (u staroj Grčkoj) za ublažavanje kašlja i općenito smetnji u gornjem respiratornom sustavu.

Iako se u početku najviše koristio za zacjeljivanje rana, danas sa sigurnošću možemo reći kako je med snažno anibakterijsko i antivirusno ‘oružje’, pa je odličan upravo u ovo doba godine kad nam virusi i bakterije prijete sa svih strana. No nije svejedno kakav med koristimo!

Veliki potencijal

U posljednje vrijeme znanstvenici sve više proučavaju jednu posebnu vrstu meda koja potječe s Novog Zelanda – manuka med – i to zbog njegova zanimljivog kemijskog sastava i zapanjujućih učinaka na zdravlje.

Doc.dr. sc. Darija Vranešić Bender tvrdi kako ovaj med ima veliki potencijal, među ostalim i zato što je pokazao sinergijsko djelovanje s antivirusnim lijekovima, pa je odlična ‘potpora’ klasičnom načinu suzbijanja različitih zdravstvenih tegoba.

Primjerice, manuka med, kaže dr. Vranešić Bender, pokazuje antibakterijsku aktivnost prema bakterijama poput zlatnog stafilokoka koja često uzrokuje različite infekcije kože, ali i teže bolesti poput sepse ili upale pluća, kao i kod helicobacter pylori iz sluznice želuca i dvanaesnika koja je inače vrlo otporna i odgovorna za većinu želučanih tegoba.

Ipak, najveći broj istraživanja u žarištu je imao utjecaj te vrste meda na cijeljenje kroničnih rana i liječenje bolničkih infekcija među kojima je najpoznatija zloglasna MRSA.

U časopisu British Journal of Nutrition nedavno su objavljeni rezultati studije provedeni na 20 zdravih dobrovoljaca.

Ispitanici su konzumirali 20 grama manuka meda dnevno tijekom četiri tjedna. Svaki tjedan su im uzimani uzorci krvi i mjerene su razine IgE (radi procjene alergijskog potencijala) te promjene u crijevnoj mikroflori.

Ni kod jednog od njih nije došlo do promjena parametara, čime je opovrgnuta teza da je med (barem kad je ova vrsta u pitanju) snažan alergen.

Preporučujemo