Najčešće ih jedemo svježe ili u voćnim salatama, no ovo voće može poboljšati i ublažiti okus mesa i povrća, a osim toga prikladno je i za pripremu pikantnih umaka

Plodovi stabla naranče najvjerojatnije su nastali križanjem pomela i mandarine, a uzgojeni su prije 4500 godina u južnoj Kini i sjeveroistočnoj Indiji.

Naranče su u Europu tek u 15. stoljeću donijeli portugalski trgovci. Iz Europe su se proširile do Sjeverne i Južne Amerike.

Što sve sadrži naranča?

Naranče se danas uzgajaju u svim tropskim regijama na svijetu i ubrajaju se u omiljene vrste voća. U najveće proizvođače ubrajaju se prije svega Brazil, SAD, Indija, Italija, Španjolska, Kina i Meksiko.

Zrela naranča sadrži oko 85 posto vode, a ostatak mase sastoji se od hranjivih tvari, ponajprije saharida.

Naranče i ostali agrumi, kao što su, primjerice, grejp, limun i mandarine, preporučuju se za konzumaciju kao bogati izvori vitamina C.

Sto grama svježe naranče sadrži oko 60 mg vitamin C, što pokriva dnevne potrebe odrasle osobe. Naranče osim toga sadrže i selen, kalij, kalcij, željezo, magnezij i pektin, koji snižava razinu kolesterola.

Tvari koje pridonose dobrom zdravlju nisu sadržane samo u mesu voćke i svježe iscijeđenom soku nego i u tankoj opni između pojedinih dijelova naranče. Stoga je naranču bolje pojesti cijelu, nego samo popiti iscijeđeni sok.

Izvrstan sastojak za slana jela

Naranče imaju široku primjenu u suvremenoj gastronomiji i koriste se kao sastojak ne samo za slatka nego i za slana jela.

Njihova aroma može, primjerice, poboljšati i ublažiti okus piletine i divljači, a osim toga one su osobito prikladne za pripremu pikantnih umaka i preljeva.

Preporučujemo