Kao poremećaj ne nalazi se ni u jednoj klasifikaciji mentalnih bolesti, iako je sve zastupljeniji među modernom populacijom. Što kad stalna opterećenost kvalitetom namirnica počine upravljati cijelim našim životom?

U posljednje vrijeme mnogo se promovira zdrava prehrana. Većina ljudi tako zna da proteine nije pametno miješati s ugljikohidratima, da treba izbjegavati ‘bijele napasti’ poput brašna i šećera, da treba imati pet manjih obroka dnevno i još mnogo toga.

S druge strane, genetski modificirana hrana zakucala nam je na vrata, a sve je više informacija o nedopuštenim količinama pesticida i drugim sastojcima namirnica, tako da i oni koji dosad nisu puno obraćali pozornost na zdravu prehranu počinju biti oprezniji.

Međutim, kao i sa svim stvarima u životu, tako i sa zdravom prehranom treba biti umjeren. Jer događa se da ljudi pretjeraju u brizi o svakom zalogaju pa to prijeđe u opsesiju ili psihički poremećaj – ortoreksiju.

Ortoreksija nervoza je patološka opsesija zdravom hranom i izbjegavanje namirnica za koje se vjeruje da su nezdrave, odnosno da su zagađene pesticidima, herbicidima ili drugim štetnim sastojcima pa su stoga biološki nečiste.

Stručnjaci tvrde da ona počinje iz čovjekove želje da bude što zdraviji, ali s vremenom ta želja prerasta u opsesiju vrstom hrane i načinom njezine pripreme.

Osoba koja pati od ortoreksije veći dio dana provodi u razmišljanju o hrani, planiranju obroka, njihovoj pripremi i samom jelu.

Uz to su vezani i određeni rituali, kao što su žvakanje svakog zalogaja određeni broj puta, jede se isključivo u savršenom miru i slično.

Suprostavljanje iskušenjima

Pridržavanje odabranog režima prehrane potpuno okupira čovjeka i pruža mu osjećaj duhovnog zadovoljstva.

On se osjeća superiorno u odnosu na ljude koji se po njegovim kriterijima hrane nezdravo. Osoba ulaže veliki trud kako bi se suprotstavila iskušenjima.

A ako se dogodi da odstupi od predviđenog režima, slijedi samokažnjavanje, i to najčešće dodatno pooštravanje restrikcija.

Takva preokupiranost dovodi do različitih disfunkcija u svakodnevnom životu. Kvaliteta namirnica postaje važnija od svega drugog, pa i emotivnih veza i međuljudskih odnosa.

Striktno poštovanje rituala prilikom jela i pripreme hrane vodi socijalnoj izolaciji. Ljudi koji pate od ortoreksije prestaju se družiti s drugima i izbjegavaju jesti izvan kuće jer nemaju povjerenje u način pripreme namirnica i njihovo porijeklo.

Iz takvog stanja proizlazi emocionalno nezadovoljstvo koje poslije potiče opsesivnu brigu o hrani.

Orthorexia nervosa je relativno nov pojam za koji još ne postoji općeprihvaćena definicija niti dijagnostički kriteriji.

Kao poremećaj ne nalazi se ni u jednoj klasifikaciji mentalnih bolesti jer zasad ne postoji dovoljan broj studija o njoj, a stručnjaci imaju različito mišljenje o tome gdje bi se mogla svrstati – u poremećaje prehrane ili u opsesivno-kompulzivne poremećaje.

Ipak, ortoreksija se razlikuje od poremećaja poput bulimije i anoreksije jer ne podrazumijeva nisku razinu samopoštovanja.

U ortoreksiji cilj nije mršavljenje, već perfekcionizam i poštovanje stroge discipline o prehrani, a osobe koje pate od nje nisu opsjednute količinom hrane već njezinom kvalitetom.

S druge strane, određene osobine javljaju se u obje vrste poremećaja. Osobe koje pate od ortoreksije imaju neke osobine koje su karakteristične za anoreksiju, poput rigidnosti, perfekcionizma i potrebe za kontrolom.

Važna je ‘prva mjera’

Osim toga, u ortoreksiji se javljaju i opsesivno-kompulzivni mehanizmi, intenzivna anksioznost (povezana s unošenjem samo kvalitetne hrane i izbjegavanjem kontaminirane), poput one kod fobija, kao i neki hipohondrijski mehanizmi, pojašnjavaju stručnjaci.

U svakom slučaju, pohvalno je hraniti se zdravo i promijeniti loše navike.

Međutim, važno je da pritom budete umjereni i da uskladite zdravu prehranu sa svojim obavezama i društvenim aktivnostima.

Njegujte odnose s drugim ljudima i ispunite život stvarima koje vas uveseljavaju.

Ako smatrate da vam je potrebna pomoć prilikom promjene stila života i usvajanja zdravih navika, ne ustručavajte se obratite stručnjacima (psihologu ili psihoterapeutu, nutricionistu dijetetičaru i dijetologu).

I, ne zaboravite, zdravi smo samo onda kada su nam zdravi i duh i tijelo, pa nemojte zanemariti ni jedno ni drugo!

Preporučujemo