Desetljećima su nas uvjeravali da su masti nezdrave i da su glavni krivac za debljinu i mnoge druge bolesti, osobito srčane. Danas su se vratile na ‘velika vrata’, no to zasigurno ne znači da sada možete svaki dan uživati u jajima, vrhnju ili slanini

Jaja, vrhnje i slanina – namirnice koje smo izbjegavali godinama sada se mogu vratiti na tanjur. Sve je više istraživanja koja svojim rezultatima pobijaju priče da nas prehrana bogata mastima i bjelančevinama deblja i skraćuje nam život.

Novi trendovi (ujedno i dijete) u prehrani, koje se baziraju na prehrani siromašnoj ugljikohidratima, a bogatoj bjelančevinama potvrđuju upravo ta istraživanja. I sportaši već odavna znaju da za izgradnju mišića, gubitak masnoće i dobivanje energije ne postoji ništa bolje od unosa puno masti i bjelančevina, a što manje ugljikohidrata.

Masti su se vratile na ‘velika vrata’, no to zasigurno ne znači da sada možete svaki dan neograničeno uživati u jajima, maslacu ili slanini. Masnoće su opet ‘in’, ali samo one dobre.

Uništen ‘ugled’

Kako je sve počelo i zašto su masti godinama bile stigmatizirane? U pedesetim godinama prošlog stoljeća američki znanstvenik Ancel Keys prvi je optužio prehranu bogatu mastima kao uzrok mnogim bolestima. Doveo je u zavisni odnos potrošnju masti i smrt uzrokovanu infarktom i to u šest zemalja – SAD-u, Kanadi, Engleskoj, Italiji, Australiji i Japanu.

Njegov zaključak bio je: što veći unos masnoća, to veći broj srčanih udara. Od tada je tvrdio u svojim javnim istupima i znanstvenim krugovima kako visoke masnoće uzrokuju bolesti srca.

Mnogi njegovi kolege bili su skeptični nad tom tvrdnjom, jer su usporedbe prosječnih vrijednosti koje je koristio Keys u svojim istraživanjima bile znanstveno dvojbene. Osim toga, nekoliko godina nakon toga utvrđeno je da je Ancel Keys uzimao uzorke iz 22 zemlje i to upravo one koje su potvrđivale njegovu tezu.

Unatoč slabostima, njegove argumentacije laži protiv masti su se našle u punom zamahu, dok su mediji bili vrlo obazrivi prema Keysu, što mu je dalo motiv da dalje nastavi sa svojim istraživanjima.

Godine 1979. u svojoj idućoj studiji o mastima Keys je pokazao da su zasićene masne kiseline koje se nalaze u namirnicama životinjskog podrijetla osobito odgovorne za visoki kolesterol i srčani udar. Studija je bila jednako upitna kao i prva, ali je Keys svakako uspio naštetiti ‘ugledu’ zasićenih masnih kiselina sve do današnjih dana.

Sve to učinilo je da se o mastima neprestano pisalo i govorilo loše u javnosti, a ugljikohidrati su se uzdizali kao idealna prehrana. Savjet da jedemo što je više moguće cjelovitih žitarica našao je svoje uporište i postao istina koju smo prakticirali.

Činjenica da se priča o ‘zločestim’ mastima tako dugo održala i u stručnim krugovima krije se i u tome da su mnogi na tome zaradili velike novce. Prvenstveno proizvođači hrane koji imaju asortiman light proizvoda (müsli, žitarice, jogurti) te one bez kolesterola i s umjetnim mastima.

Nakon njih, najveću korist ima i farmaceutska industrija koja je 1989. godine na tržište izbacila prvo sredstvo za spuštanje ‘lošeg’ kolesterola. Prema najnovijim podacima, oko 220 milijuna ljudi u svijetu svakodnevno koristi preparate s takvom namjenom, što donosi zaradu farmaceutskoj industriji oko 25 milijardi dolara godišnje.

Neuspjeh ‘low-fat’ svjetskog eksperimenta

Ipak tzv. low-fat svjetski eksperiment s niskim unosom masti nije uspio: ljudi su sve deblji i bolesniji, a broj dijabetičara se vrtoglavo povećava, kao i onih s bolestima srca i krvnih žila koje su glavni uzrok smrti u zapadnom svijetu. Primjerice, pola stanovništva Hrvatske ima prekomjernu tjelesnu težinu.

Glavni prigovor na masti uvijek je bio da se njihovom konzumacijom lakše udebljati nego konzumacijom ostalih namirnica.

Ali ne određuje udio masti u nekoj namirnici o tome hoćemo li se debljati ili ne, nego gustoća energije, odnosno broj kalorija po gramu.

Tako nemasni pekarski proizvodi imaju više kalorija od jela u kojem ima puno masti (meso, sir). Usto, masne kiseline iz vrhnja, mesa, sira i maslaca opskrbljuju gotovo sve stanice tijela dugotrajnom energijom. Od toga profitiraju mišići, a također i srce.

Dakle, ako već moramo imenovati hranu koja nas deblja, to su zasigurno ugljikohidrati: što ih više jedemo, lakše se u tijelu pretvaraju u glukozu. A što se manje krećemo, sve više inzulina će biti potrebno kako bi se iskoristio sav šećer iz krvi.

Inzulin pak osigurava skladištenje masti u tkivu, ali i to da tamo i ostanu. To također znači da se masti, pojedene bez ugljikohidrata, tamo ne skladište: burger bez peciva ili mesne okruglice bez knedli daju osjećaj lakoće jer se ta masnoća dalje razgrađuje, a ne nakuplja tamo gdje ne treba.

Takva mast je zapravo dobra za vaše srce, ali ako se jede u kombinaciji s ‘lošim’ ugljikohidratima poput krumpira ili tijesta, onda je to opasno.

To ne znači da će se odsada svako jutro na jelovniku naći jaja i slanina. No dat ćete prednost bjelančevinama i dobrim ugljikohidratima poput onih iz povrća, a smanjiti količinu peciva, kruha, žitarica i tjestenine.

O slatkišima da i ne govorimo. Vratite se onoj prirodnoj prehrani koju su jeli vaši preci – siru, jajima, mesu, ribi, povrću… I to u što manje prerađenom obliku.

Preporučujemo