Ovaj se sir zasigurno ubraja u klasike grčke kuhinje. Zahvaljujući novim kombinacijama, još ćete ga više zavoljeti

Paradoks je da je feta sir, iako ga većina nas povezuje ponajprije s Grčkom, u kojoj se taj aromatični ovčji sir uglavnom proizvodi, ime dobio u sunčanoj Italiji.

Grci ili Talijani?

Naziv ‘feta’ nije postojao u klasičnom grčkom jeziku pa je tako ime za sir preuzeto iz talijanskog jezika. Riječ ‘fette’ odnosi se na krišku neke namirnice.

Feta sir osim toga s Talijanima povezuje i knjiga recepata ‘Libro per cuoco’ nepoznatog autora, nastala u Veneciji u 14. stoljeću, u kojoj se taj sir spominje u više recepata.

Povezanost feta sira s Italijom tu, međutim, završava, jer je u drevnoj povijesti isključivo Grčka bila svjetska sila u proizvodnji sira.

Tradicija izrade mliječnih proizvoda u Grčkoj stara je više od 6000 godina pa ju je čak i grčki pjesnik Homer opisao u svojoj Odiseji.

Stoga primat Grka u izradi fete nitko ne može opovrgnuti. Zapravo jedino Grci smiju prodavati proizvod pod imenom feta.

Većinu feta sira proizvode velika seoska gospodarstva u planinskim predjelima na sjeveru Grčke.

Feta se tradicionalno drži u drvenim ili pocinčanim bačvama, u kojima sazrijeva. Obrti koji se bave proizvodnjom karakterističnih bačvi nalaze se u blizini gospodarstava koja se bave proizvodnjom sira.

Kiselkasto-slana delikatesa

Feta sir se u pravilu proizvodi iz ovčjeg mlijeka ili iz mješavine ovčjeg i kozjeg mlijeka u omjeru 70:30. Ova je vrsta sira bijela i mekana, nema koricu, a pri rezanju pokazuje čvrstu konzistenciju s malom količinom rupica.

Feta ima ugodan, lagano kiseli okus i snažan miris soli, koji dolazi od salamure u koju se sir uranja za vrijeme proizvodnje.

Postoje dvije vrste feta sira – mekani feta sir je slađi, manje slan i bogata okusa, a tvrdi feta sir je slanijeg, jačeg i pikantnijeg okusa.

Kako to vole Grci: ne samo za salate

Feta sir nudi velik broj mogućnosti pripreme, ali najčešće ga susrećemo u salatama.

No Grci, koji su ga prvi konzumirali i iz čije se zemlje ova delikatesa proširila po čitavom svijetu, jedu ga na mnoge načine.

Primjerice, za doručak s bijelim kruhom, upotrebljavaju ga za pripremu ukusnih slanih peciva i kao punjenje za kolače, a pripremaju ga i na roštilju i začinjenog grčkim začinima.

Preporučujemo