Odgovor na pitanje za kojom hranom najčešće posežemo može otkriti puno o nama

‘Nakon niza godina iscrpljivanja, u kojima se moj apetit oteo kontroli, jednog sam dana konačno shvatila zašto sam neprestano bila gladna: plašila sam se svoje intuicije.

Intuicija me upućivala na promjene u bračnom životu i karijeri, a ja sam se bojala vjerovati joj. Mislila sam da neću uspjeti.

Stoga sam svoju intuiciju zatrpavala hranom kako bi je ušutkala. Kad sam se napokon prestala gušiti hranom i poslušala je, moj se život promijenio iz korijena.

Iz debele, nesretne žene čiji je život oskudijevao novcem i romatikom, pretvorila sam se u vitku psihoterapeutkinju koja uživa u prijateljstvu, ljubavi i financijskom uspjehu’, tvrdi dr. Doreen Virtue, autorica knjige ‘Žudnja za hranom’, koja je objavljena u nas u izdanju Planetopije.

Autorica tvrdi da je naš apetit odraz naše tjelesne i emocionalne gladi te da odgovor na pitanje za kojom hranom najviše žudimo može puno otkriti o nama samima, ali i o dubljim razlozima te žudnje.

‘Za određenom hranom žudimo zbog jednog razloga: kako bismo poboljšali raspoloženje ili povisili razinu energije.

Nadamo se da ćemo, kad je pojedemo, osjetiti unutarnji mir. Tu hranu u pravilu naučimo povezivati s osjećajem kojem težimo . Stoga zapravo ne žudimo za hranom, nego za osjećajem.

Što smo više izloženi određenoj hrani, to razvijamo veću sklonost prema njoj, osobito ako u nama budi pozitivan osjećaj’, tvrdi dr. Virtue te dodaje kako hranu povezujemo i s okolnostima u kojima jedemo.

Ova psihoterapeutkinja u svojoj se praksi služi različitim metodama kako bi kod svojih klijenata uspostavila kontrolu nad stalnim žudnjama, pa tako i prakticira hipnozu, za koju kaže kako je iznimno dobra, ali opasna, pa joj pribjegava iznimno rijetko.

Snaga volje i karaktera koju svi nosimo u sebi, kao i osluškivanje vlastite intuicije, dovoljni su, tvrdi dr. Virtue, za pobjedu nad žudnjama.

Pokazat ćemo vam što se krije iza stvarnog značenja žudnje za tjesteninom, grickalicama, pikantnom hranom…, i, dakako, čokoladom, koja je mnogima predmet žudnje broj jedan.

A dat ćemo vam i smjernice kako prevariti apetit.

Čokolada

Postoji pet mogućih razloga zašto nam toliko treba čokolada.

Ljubav i emocionalne veze ženama su vrlo važni, a čokolada budi osjećaj da smo voljeni, cijenjeni, shvaćeni.

Žudnju za čokoladom potiču i hormonske promjene u sklopu menstruacijskog ciklusa. U slučaju depresije žene traže pomoć češće nego muškarci, a čokolada je odličan (iako samo privremen) antidepresiv.

Žene koje previše rade, koje pokušavaju biti superžene, nerijetko čokoladom podižu razinu energije. Dani ispunjeni stresom, nezadovoljenom žudnjom za ljubavlju, manjak tjelesne aktivnosti i nezdrava prehrana iscrpljuju naš serotonin i energiju.

Pribjegavamo čokoladi jer se želimo osjećati bolje.

Rješenje: žudnju za čokoladom moguće je privremeno prigušiti napitcima koji sadrže ista stimulacijska svojstva kao i čokolada, a to su đumbirovo pivo, pekoe čaj, sojino mlijeko, dijetni gazirani sok, kava (čak i sam miris kave može ublažiti žudnju za čokoladom)…

Nadalje, izravno se suočite s temeljnim emocionalnim problemima jer ako ublažite izvor svojih neugodnih emocija, i žudnja za slatkim bit će manja.

Istraživanja su pokazala kako su određeni tipovi ljudi skloniji emocionalnom prejedanju od drugih, a među njima su pretili ljudi i oni koji su više usredotočeni na sebe nego na druge.

Oni su skloniji jesti zbog stresa ili emocionalne uzmenirenosti, osobito ako im je takva hrana nadohvat ruke, zato se potrudite skriti slatkiše iz vidokruga.

Ako već ne možete bez slatkiša, neka doza bude umjerena – primjerice, kupujte ih u manjim pakiranjima.

Slane grickalice

Jedete li kad ste pod stresom? Hrskavi zalogaji djeluju poput vreće za boksanje, umiruju nas i oslobađaju napetosti, stoga nije čudno što mnogi posežu za čipsom, štapićima i drugim grickalicama kako bi smanjili napetost, koju im stvaraju posao, financije ili obitelj, te gnjev.

Postoje dvije teorije koje objašnjavaju zašto tijekom stresnih razdoblja više jedemo.

Prva je teorija obuhvaćanja pozornosti: kad nas muči mnogo toga, pozornost nam je raštrkana, pa rjeđe opažamo da nam je želudac pun.

Teorija opijata tvrdi pak kako naše tijelo u stanju stresa proizvodi ‘analgetske opijate’, koji potiču prejedanje.

Rješenje: postoji nekoliko strategija za ublažavanje apetita. Dobra zamjena za čips je hrskavo povrće uronjeno u neki preljev za salatu.

Ako jako žudite za hrskavim pomfritom, vaše žudnje možda nisu vezane uz hrskavost i slani okus, nego uz sadržaj masnoće (ta je žudnjapovezana s ispunjavanjem praznine), a tu vam može pomoći odlazak u kazalište ili kino te bavljenje fizičkom aktivnošću, što će vam odvratiti misli od predmeta žudnje.

U razrješavanju žudnje najbolje je iscijeliti izvor problema. Što uzrokuje vaš stres i koje (barem male) korake možete poduzeti po tom pitanju?

Nadalje, okus soli jače osjećamo ako je na površini hrane nego ako je kuhana kao sastojak, pa hranu solite tek kad je kuhana.

Pretvaranje osjećaja u riječi također može biti dobra taktika – sigurno ćete se osjećati bolje ako ne potiskujete svoj gnjev, nego svoju emociju napišete na papir – dokazano je da će vas to odvratiti od prejedanja.

Pikantna hrana

Začinjate li hranu prije nego što je kušate? Vaša je filozofija ‘što više začina, to bolje!’ Možda je to znak da u vašem životu nema dovoljno uzbuđenja, da žudite za promjenama ili pak da pokušavate umiriti određeni oblik emocionalne boli.

Osobe koje vole pikantnu hranu često su jake (možda i prejake) osobnosti, životni kockari, skloni velikim ulozima u svemu što rade.

Vrlo ljuti začini potiču mozak na oslobađanje tvari za ublažavanje boli, što je ustvari prirodan način traženja emocionalne anestezije.

Rješenje: umjesto da posegnete za začinima, pokušajte s afirmativnim stavovima poput ‘posjedujem inteligenciju i kreativnost za ostvarenje svaga što naumim!’ Ili ‘imam dovoljno vremena za zadovoljavanje svih svojih potreba.’

Pretjerano pijenje kave

Ljudi koji piju previše kave bez iznimke pokušavaju okrijepiti ‘umornog konja’, odnosno sebe. Preopterećeni su neželjenim odgovornostima pa se trude razinu energije prilagoditi pretrpanom rasporedu.

Oni intuitivno znaju što žele od života, ali im strahovi i manjak samopouzdanja ne dopuštaju da idu pravim putem. Rješenje: vjerujte svojoj intuiciji!

Kruh, riža, tjestenina

Miris, okus, struktura i psihoaktivna svojstva kruha, riže i tjestenine izazivaju najviše žudnje među ljudima koji žive pod stresom, u napetosti i u strahu.

Naime, kad postanemo napeti, naše tijelo ‘pretpostavi’ da smo u opasnosti i da nam je potreban analgetik (kortizol je hormon koji se proizvodi u mozgu i koji djeluje kao analgetik).

U tom slučaju mozak počinje proizvoditi preveliku količinu kortizola kako bi ublažio bol. Spomenuti hormon stimulira proizvodnju druge moždane tvari, neuropeptida y, koji je glavni čimbenik uključivanja i isključivanja žudnje za ugljikohidratima.

Ako jedemo potaknuti tim žudnjama, veća je vjerojatnost da ćemo se udebljati – naime, neuropeptid y i kortizol i dalje vjeruju da je tijelo u opasnosti pa mu nalažu da sačuva sve masno tkivo.

Napetost ne samo da budi žudnju za ugljikohidratima nego i znatno otežava gubitak masnog tkiva.

Rješenje: Jedite male obroke ugljikohidrata – tako ćete smanjiti žudnju za njima tijekom idućeg obroka.

Jedan od razloga potrebe za ugljikohidratima jest niska razina serotonina – redovito vježbanje (30 minuta aerobne aktivnosti šest puta tjedno) najbolji je način povećavanja razine serotonina i ublažavanja žudnje za ugljikohidratima.

Žudnju za takvom hranom smanjit će i vitamin B6 -100 miligrama dnevno optimalna je doza. Naravno, sve to nema smisla ako se nećete potruditi smanjiti razinu stresa.

To nije jednostavno jer nerijetko ne možemo na to sami utjecati, ali pokušajte ono što je u vašoj moći.

Primjerice, odredite si prioritete i riješite se besmislenih aktivnosti, promijenite pristup poslu (eliminirajte stvari koje vam nepotrebno troše vrijeme) i, naravno, tražite pomoć od drugih.

Preporučujemo